Kao urar vidio sam često da ženski i muški sat nisu ono što je vlasnik očekivao od njih. Tko se razumije u sat, on će prvo tražiti kakve mehanizme imam, nikakve baterije niti akumulatore, i to su najskuplji satovi. 

Imate naprimjer satove Boss, Armani, Porshe, a ne može Armani da pravi gaće i odjeću i da pravi satove, Omega samo pravi satove, Seiko samo pravi satove. Ljudi sada nisu upućeni da pravi ženski i muški sat moraju biti lijepi iznutra, a ne samo izvana. 

Ako ja ljudima otvorim neki ženski ili muški sat i on kaže Police, Dizel, koji isto prave gaće i čarape – ja svima otvorim sat i onda me pitaju šta su oni platili 500-600 Eur, ja im kažem da su platili mehanizam. 

Ljudi su neobaviješteni dok ne dođu – 98% je Kina, malo je Švicarska, ali to je sve jako skupo. Ja želim ljudima da objasnim šta je pravi ženski ili muški sat, a šta je brend, a ljudi danas traže samo brend, a ne sat. 

Sat je uvijek bio skup, i prije mene je bio, biti će i poslije mene, uvijek je bilo tako. Mlađi ljudi su danas spremniji više potrošiti, dok starije ljude to ne zanima. Mlade ljude „pali“ to kad vide da je nešto džombasto, veliko. Moda je uvijek bila privilegija bogatih ljudi. Ali i dan-danas ljudi pitaju da li ima negdje da se kupi neki stari ženski ili muški sat, stara vrijednost. 

Ovo je ljubav, pa tek onda posao. Ja bez ovog posla ne bih mogao da živim. Nije u pitanju novac, nego ja to jednostavno s ljubavlju radim i radim uz garancije, obavezno. Sad ću vam nešto reći, Certina košta 1000 Eura, a Breitling košta 10 000 Eura, a to su potpuno isti satovi i isti mehanizmi – sa drugačijim izglednom i imenom, ali sve ostalo je isto. Zato treba pravi ženski ili muški sat prepoznati danas i znati što plaćate.